Sabahski ezan

Klikova: 3777

"Nemoj spavati dok ne klanjaš sabah."Mršte?i se odgovorih joj: "Imam još ?itav sat vremena do zore. Ovo je bio tek prvi sabahski ezan."
Imala sam sestru koja je ve?inu svog vremena provodila u ibadetu. Stalno je u?ila Kur´an. Ako bih je tra?ila, mogla bih je na?i na mjestu na kome je obavljala namaz. Vidjela bih je na ruku'u, ili na seD?di ili kako, podignutih ruku prema nebesima, upu?uje dove Gospodaru nebesa i Zemlje. Takva je bila jutrom i ve?eri, kao i sredinom no?i, te dok bi obavljala no?ni namaz. Nije napuštala ibadete, niti se zamarala. Ja sam joj sušta suprotnost. Pratila sam modne ?asopise i gubila vrijeme ?itaju?i knjige o romanti?nim ljubavima mladih ljudi. Veliki dio svog slobodnog vremena posve?ivala sam video-kasetama i televiziji.Tog jutra, veoma va?nog za mene, ugasila sam video-rekorder nakon tri sata gledanja raznih filmova. U tom trenutku za?uh sabahski ezan koji razli svoj zov sa munare obli?njeg mesD?ida. Glas mujezina je odzvanjao kroz sabahski sumrak pozivaju?i na djelo koje je vrednije od spavanja. Me?utim, pored toga, legoh u postelju.Do mene je došao topli glas moje sestre Munevere: "Nemoj spavati dok ne klanjaš sabah."Mršte?i se odgovorih joj: "Imam još ?itav sat vremena do zore. Ovo je bio tek prvi sabahski ezan.""Do?i i sjedi pokraj mene," re?e mi šapatom kojim je govorila otkako ju je opaka bolest bacila u postelju. Osje?aju?i iskrenost i dobrotu njena glasa, odazvah se njenom pozivu: "Evo, sjela sam. Šta ?eliš?"
Tihim glasom prou?ila je ajet: "Svako ?ivo bi?e ?e smrt okusiti i samo na Sudnjem danu dobit ?ete u potpunosti plate vaše..." (Kur'an).Nakratko je zastala, a zatim me upita: "Da li vjeruješ u smrt?Odgovorih: "Naravno da vjerujem.""Da li vjeruješ da ?eš polagati ra?un za svaki mali i veliki grijeh?"Rekoh: "Naravno, ali Allah je Milostiv i mnogo prašta, a isto tako i ?ivot je dug."Za?u?ena naivnoš?u moga odgovora re?e: "O, sestro! Zar se zaista ne bojiš iznenadnog dolaska smrti?! Zar nisi vidjela Mejru koja je bila mla?a od tebe, a preselila je u saobra?ajnoj nesre?i?"Po?ela mi je nabrajati i druge slu?ajeve ljudi kojima je smrt došla u njihovoj mladosti, rekavši na kraju: "Smrt ne poznaje godište ?ovjeka. Godine nisu mjerilo smrti."
Odgovorih joj preplašeno, jer je njena soba bila u mraku: "Znaš da se bojim mraka i još me plašiš smr?u. Mislila sam da ?emo govoriti o putovanju u toku ovog godišnjeg odmora."
Iznenada njen glas postade promukao, tako da mi je srce zadrhtalo."Vjerovatno ?u ove godine i?i na dalek put... na drugo mjesto... mo?da, o, Lejla... ?ivoti su u Allahovoj ruci..." Puno je plakala. Pomislila sam na njenu opaku bolest i na ?injenicu da su doktori tajno skrenuli pa?nju mome ocu da ona vjerovatno ne?e još dugo ?ivjeti. Me?utim, ko ju je obavijestio o tome... ili je to ona pretpostavljala?Upitala sam je: "Šta ti je? O ?emu razmišljaš?"
Progovorila je ovaj put sna?nim glasom: "Mo?da misliš da ovo govorim zato što sam bolesna? Nikako! Mo?da ?u du?e ?ivjeti od onih koji su zdraviji od mene. Dokle ?eš ti ?ivjeti? Mo?da još 20 godina...ili 40. A šta onda? Me?u nama nema razlike, jer ?emo svi krenuti na dalek put i ostaviti ovaj dunjaluk da bismo ušli u D?ennet ili vatru. Zar nisi ?ula govor Allaha, s.v.t.:"... i ko bude od vatre udaljen i u D?ennet uveden - taj je postigao ono što je ?elio."

Dok sam odlazila od nje, u ušima mi je odzvanjao njen glas: "Neka ti Allah uka?e na pravi put...nemoj zaboraviti namaz..."Osam je sati ujutro. ?ujem kucanje na vratima. Ovo nije uobi?ajeno vrijeme mog bu?enja. ?ujem pla?, tu?ne glasove. Sva uplašena pitam: "Šta se desilo?"Uskoro saznadoh da se Muneverino stanje pogoršalo i da je otac otišao s njom u bolnicu."Allahovi smo i Njemu se vra?amo!" odzvanja po ku?i.
Majka u?i dove: "Allahu, olakšaj Muneveri. Uvijek je bila dobra i pokorna k?i. Nikada je nisam vidjela da gubi vrijeme." Nije mogla sakriti suze. Sa zalaskom sunca tog tu?nog dana zavlada tišina u našoj ku?i. Ubrzo po?eše dolaziti ro?aci i prijatelji. Glasovi se pomiješaše. Ku?a je sve punija.
Ali, ja znam samo jedno - Munevera je umrla. Nisam više mogla razlikovati one koji su došli. Ne znam ni šta su govorili. Misli su mi kru?ile kao talasi po uzburkanom moru: "O, Bo?e! Gdje sam to ja? Šta se doga?a?" Nisam bila u stanju više ni da pla?em. Obavijestiše me da otac ?eli da se posljednji put oprostim sa sestrom. Poljubila sam njeno hladno ?elo. Dok sam je gledala ispru?enu na smrtnoj postelji, samo bih se sje?ala rije?i koje mi je ?esto navodila:
"...I noga se za nogu savije. Tog dana ?e Gospodaru tvome priveden biti."
Te ve?eri sam dugo sjedila na mjestu gdje bi ona obavljala namaz. Tada sam se sjetila koliko su je brinule moje brige. Sjetila sam se ko bi pomogao u otklanjanju mojih problema, ko je dovio Allahu za moju uputu, ?ije su o?i suzile dok bi mi duge no?i skretala pa?nju na smrt i polaganje ra?una.
Allahu se utje?emo i od Njega pomo? tra?imo. Ovo joj je prva no? u kaburu. "Molim Te, Bo?e, smiluj joj se i osvijetli joj kabur. Ovo je Mushaf iz kojeg je u?ila, a ovo je njena seD?ada. Tu je i njena prelijepa haljina za koju mi je rekla da ?e je ?uvati za svoga mu?a kada se uda."
Sjetila sam se nje i gr?evito sam zaplakala nad izgubljenim danima. Molila sam Allaha da mi oprosti ono što je prošlo i da mi se smiluje. Molila sam Allaha da je u?vrsti u kaburu kao što je i ona molila.
Odjednom upitam samu sebe:
"Šta bi bilo da sam ja ta koja je umrla? Šta bi bila moja sudbina? Da li D?ennet ili vatra?" Nisam smjela tra?iti odgovor na ova pitanja zbog straha koji me obuzeo. Suze su lile još ja?e.
"ALLAHU EKBER!!! ALLAHU EKBER!!!"
?ula sam sabahski ezan. Ovaj put ga nisam zanemarila. Dok sam ponavljala mujezinove rije?i, osje?ala sam smirenost u duši. Ogrnula sam svoj ogrta? i ustala da klanjam sabah. Klanjala sam namaz kao onaj koji se oprašta od dunjaluka. Klanjala sam namaz kao što ga je i moja sestra klanjala. To joj je bio posljednji namaz.
Od tada, kada osvanem, ne o?ekujem da ?u zano?iti, a kada zano?im, ne o?ekujem da ?u osvanuti.
Hvala Allahu, Uzvišenom. 

 


„Koliko veliki broj dokaza ima na nebesima i na Zemlji, a ljudi pored njih ne razmišljaju?i prolaze i okre?u glave.“ ( 105. Kur'an )